poezija

Svjetionici

Tom jutru
pao je šećer
pa mi se strovalilo na dlan
izvrnuvši pritom lijevu nogu
osjetivši mučninu
prevalilo se na leđa
povratilo je sve krijesnice prošlih života
da mi kliznu kroz prste
kao zvijezde padalice

Držao sam ga u šaci
to jutro, mlohavo i slabo
iščašenog zgloba
nagnječene kičme
nategnutog ligamenta
upaljenog kapka
utrnute desne noge

To se jutro pod prstima
razgrađivalo
u soku bljuvotine
pune malih upaljenih žarulja
da me provedu kroz tamu
kao svjetionici

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *