poezija

Pravi dječaci

Na ulicama se uvijek izgube

Samo pravi dječaci

Oni ostave za sobom tračnice sluzi

Dok vuku sjećanje

Ljigave meridijane od grma do rijeke

Ti puževi u kružnom toku

Odbace mliječne zube

Kao mrve kruha, putokaze

Da znamo kamo

Kad ih se bude trebalo tražiti

Pravi dječaci

Pobrali su jesenje zvijezde

Zalili ih octom i sklonili u podrume

Zima će biti vječna

Ti slinavi budući muževi

Na ulicama se ipak pronalaze

I, kao baš pravi dječaci

plaču onda kad se ni sami ne vide

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *