vrbama bi bez pitanja
zagnjurio glave u potoke
goluždravi su im vratovi
cesta za ispodzemno

i dalje

i tako je jednom
sunce zadavio u lavoru
sopćeći tonovi budili su pjesnika u njemu

i bolje

pogasio bi svjetla u svemiru
izgubljeni da brže idu
puteve sluzi, dionice zvijezde
obrisao bi da ne
ljeskaju

i dolje

svaka je pjesma namočena nastojanjem da ju se razblaži tišinom
kaže a pjesnik u njemu jače stegne

omču
šaka
a bile bi zagrljaj

i više