poezija

nezagrljena, ili ipak

Mislila si da će moje, ali ne
ruke biti krošnje
za proljeća što nailaze
nepozvana
ali ipak
vadiš ponajbolje tanjure
i nema se koga grliti

Prsti, osušene grane
nekima će ploditi zemlju
ili je zagrnuti
mi nismo ti

Mislila si da je tvoje, ali ne
njedro prazna kanta
šupljikava i najbolja koju još
čuvaš za mene

Proljeće je zasjelo u sobe
i ne da se van
pa ti koža miriše na jaglace
kao da će je grliti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *