poezija

Izgubljena kost

ona je kad ne znaš kad će mama
neki humak nosi njeno ime, ali ne
samo je šuplja od mora u njoj
što strujaju kao onda vlakovi
bušeći druge ceste
kojima nećeš ići

ona je tako da ne znaš kad će mama
neki zid nosi njenu sliku, ili ne
to su samo njene žudnje za tobom
zaključane u vitrinama
otvarajući druga vrata
kroz koja nećeš proći

zrakasta je magla oblijepila grob
i cvijeće raste, neumorno.



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *