
Izgubljena kost
ona je kad ne znaš kad će mama
neki humak nosi njeno ime, ali ne
samo je šuplja od mora u njoj
što strujaju kao onda vlakovi
bušeći druge ceste
kojima nećeš ići
ona je tako da ne znaš kad će mama
neki zid nosi njenu sliku, ili ne
to su samo njene žudnje za tobom
zaključane u vitrinama
otvarajući druga vrata
kroz koja nećeš proći
zrakasta je magla oblijepila grob
i cvijeće raste, neumorno.