Jednom. Jako
Stabla odriješenih ruku
o tebe su se saplela. Gromovito, šutke iznutra
prsti grana podragali su nepce za dobre riječi.
Od tada, sve do sumraka plus jedan
Rijeka obješenih usta
U se je primila
 i ljude i sjene
Ne znaš tko je providniji u toj
Mlačnosti za sve

I pomislio bi da će otići
Ta zemlja koja tone u jame koje tonu u kožu
Ali. Samo gradove ostavljaš iza sebe
I kad. Zastajkuje svijet kad uzme zraka
Da zaroni u grlo
Toplije je