tijelo nalikuje rijeci
traži zgurenost
na plećima kamena
odlomljuje se vodi kada
mora potegnuti jače
njegovo plavo
njegovo maleno nemirno

sutra idem tamo
tamo gdje najtiše stenje
pohabano rebro
rijeku zabole koljena
pa legne na lijevi bok
reći ću mu to

u vodenim plućima hriplje vrijeme
izbacuje štuke na obalu
prešutjet ću

djedu su prsti zaboravili propustiti rijeku
zapinje pod noktima
zadnja uznojena noć
najtiše stenje
gdje ju najviše boli

djed tješi
ali rijeka mora dalje