Izgubljena kost
…ne znaš kad će mama
neki humak nosi njeno ime, ali ne
samo je šuplja od mora u njoj…
…ne znaš kad će mama
neki humak nosi njeno ime, ali ne
samo je šuplja od mora u njoj…
…mjeseci povezani
pupčanim vrpcama
i sve tamniji
da lakše zaspimo…
“…On je šarenicu
šestarom
uzeo za mjeru…”
…rijeku zabole koljena
pa legne na lijevi bok
reći ću mu to…
…
od boje što se premjestila
sa usne u izasvijet
crvenija je žuta
…
…svaka je pjesma namočena nastojanjem da ju se razblaži tišinom…
…
upoznao sam je
bezkišno
padale su
možda samo
neriječi
pod jezikom smo ih rastapali
da počnu djelovati
Mislila si da će moje, ali ne
ruke biti krošnje
za proljeća što nailaze
nepozvana
ali ipak
vadiš ponajbolje tanjure
i nema se koga grliti
…
osjetivši mučninu
prevalilo se na leđa
povratilo je sve krijesnice prošlih života
da mi kliznu kroz prste
kao zvijezde padalice
…