Soba za ovdje

Posvuda ćemo se lomiti
i lomiti će nas
sve dok ne postanemo
prave djevojčice…

…od svih snova najteži je silazak…

i znali smo. Vjetar je svijetom razmilio klice
nagomilao kosti
naše djece.

…i vjetar ti ziba tijelo
kao klackalicu…

Na prozoru je uvijek isto
slike se ponavljaju
na pokretnoj traci svijeta…

…nisam te trebao
ali soba je rekla…

…O njoj i o drugim prazninama
lako je reći ništa…
Marija je dijete, Marija je jato…

(…) Pravi dječaci
pobrali su jesenje zvijezde
zalili ih octom i sklonili u podrume
zima će biti vječna (…)

…izgovorila si tišinu ili let
pticu nisi rekla…

…ne znaš kad će mama
neki humak nosi njeno ime, ali ne
samo je šuplja od mora u njoj…